Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

„Evropeizacija“ i „kolonizacija“ srpske književnosti

Komentari (16) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 nedelja, 06 decembar 2009 18:07
Pera
Steta sto g. Vladusic nije izvukao krajnje konsekvence iz svojih teza. A krajnja konsekvenca je da je Biljana Srbljanovic najznacajniji srpski pisac danas, dok je Matija Beckovic najbeznacajniji.
Preporuke:
0
0
2 nedelja, 06 decembar 2009 18:22
Mirko Grbić. Banjaluka
Čovjekov položaj i mjesto u Kosmosu predmet su njegove samorefleksije, dijahronijiski sljed tih refleksija su istorija čovjekove duhovnosti: kulture, umjetnosti, nauke..pa i kljiževnosti.Prelamanje civilizacijskih epoha upućuje na zaključak da nema apsolutno novog bez ostataka staroh u novom, da su prvobitni civilizacijski centri bili u interkulturalnom saodnosu ali činimi se sa više atonomije i autentičnosti no što su to sadašnji.Vavilon, Aleksandrija i Helada imali su sreću da nemaju internet.
Razumio sam Vladušićev tekst kao osvrt na recepciju evropske duhovnosti na srpsku sa zaključkom da je njen uvoz bio plodotvoran.U velikoj mejrti jeste ali ne toliko koliko evrofili misle.
Vuk Karadžić je u mladu srpsku državu prenio samo metodu i romantičarski zanos i braće Grim i Geteov i Helderinov ali Hasanaginica je nastala mećžđu nomadskim Morlacima koji nisu ni čuli za Evropu, Višnjić je bio slijepi putujući pjevač, podilazeći svojim pjesmama bosanskim agama i begovima dok nije susreo Vuka i promjenio političku stranku, govoeći savremenom diskursom. Sreća naša pa je bio MAJSTOR a još veći MAJSTOR bi Tešan Podugović koji je najprevođeniji srpski autor u 19 vijeku (prevodio ga je i Gete!)a tu Jevropu je išao u mladićkom svom dobu samo u Dubrovniku, u koji je putovao kao kiridžija i trgovac solju.
Toliko o 19. vijeku i srpskoj književnosti na evropskim tradicijama.
Dvadeseti vijek donosi ono zašto pledira Vladušić
ali opet je najveći pjesnik srpkog jezika, Vasko Popa,svojom pjesničkom imaginaciom spojio moderni, evropski u krajnjem slučaju pjesnički izraz,sa mitopetskim arhivalijama srpske narodne kulture kao što je to činio i njegov pjesnički uzor Rastko Petrović.
Umjetnost, pa i književnost su govor egzistencijalnog o esencijalnom i oni su ubikvitarni kroz vrijeme i prostor, kroz civiliѕacije i rase. Kulturni centri su samo tehnički pojam .!
Preporuke:
0
0
3 nedelja, 06 decembar 2009 21:04
Pogresno citanje
Vladusic ne spominje imena aktuelne srpske knjizevnosti, nego samo ona najvaznija iz razlicitih perioda u kojima je srpska knjizevnost uspevala da svoj duh udene u moderne, tj. svetske forme. To znaci da srpskoj knjizevnosti predstoji tezak, ali i privlacan posao: da ostane srpska, ali da formom zainteresuje i druge, kako su to poslednji put cinili Kis i, posebno, Pavic (mnogo manje Popa, popularan pre svega u americkim knjizevnim krugovima, jer je bio "podesan" za knjizevna izucavanja!). Da li bi Vladusic proglasio B. Srbljanovic za najboljeg srpskog pisca, kako nagovestava prvi komentar (potpisan imenom "Pera")? Obratno - polupismena Srbljanovicka cak nije ni dobar primer "kolonizovane" knjizevnosti, buduci da ona proizvodi antisrpske paskvile, sa jednim ciljem: da ugodi zapadnim politickim ocekivanjima; ona, dakle, uopste kroz vrata ozbiljne knjizevnosti ne prolazi. Dok sluzi i dok postoji zanimanje da sluzi ona ce biti "dobra", ali ni njeni mentori sasvim sigurno je ne smatraju knjizevnicom - zasto bi i kako bi to mogao ciniti umni knjizevni teoreticar Vladusic?! Beckovica sto se tice - on jeste velik pisac, ali je i primer pisca koji je sustinski neprevodiv! Otud ostaje pitanje kako bi on bio docekan u evropskim knjizevnim krugovima, u nekom boljem trenutku: jer, smrt Milorada Pavica nisu ni primetili u Nemackoj, Americi, Francuskoj, iako su ga pre dvadeset i nesto godina slavili kao prvog pisca 21.veka! No, on je za ove "prosvecene" narode "umro" vec pocetkom 90-ih, jer nije hteo da se okrene protiv svog srpskog naroda! Srbiju otad u knjizevnom svetu "predstavljaju" u Nemackoj Bora Cosic i Bogdan Bogdanovic, odskora i ovaj nedorasli Vladimir Arsenijevic - svi samo zato sto vredno isporucuju trazenu robu, predstavljajuci Srbe kao divljake. U Francuskoj je recena Srbljanovicka "glavna", ali oni nju tamo ni sami ne promovisu kao srpsku, nego kao - antisrpsku autoricu! Ista ta antisrpska crta na Zapadu "prodaje" i osrednje "bosanske" pisce Jergovica i Hemona.
Preporuke:
0
0
4 ponedeljak, 07 decembar 2009 01:52
Vrt Toronto
Ljudi pišu i čitaju da bi se družili.Oslobađanje uma sa pitanjem..Šta će sad ovaj da lupi.Znam osobe koje su pročitale čitave biblioteke a nemaju pojma o praktičnom životu.Nagon *dopadanja* je prisutan i kod Šešenja i kod Draškovića...Prvi političar postao pisac a drugi pisac postao političar.Engleska Akademija Nauka sledeće godine slavi 500 godina od postojanja.Srbi treba da pišu da bi opismenili svoj um ..prvo.
Preporuke:
0
0
5 ponedeljak, 07 decembar 2009 05:37
Dudo moja, Dudo!
Ne znam, nekako premnogo ima misli a nikakva akcija, rekao bih da NSPM služi kao anestetik.
Preporuke:
0
0
6 ponedeljak, 07 decembar 2009 10:12
Vide Daničić
Razmislite dobro o tome da li je Pavić u "Hazarskom rečniku" pisao o narodu koji je nestao!? Hazari su izgubili kaganat (državu) u 10. veku, ali oni nisu nestali kao narod, daleko od toga: uskoroće vladati svetom i formalno...
Preporuke:
0
0
7 ponedeljak, 07 decembar 2009 10:15
Steva Nadrljanski
Sam je ipak Helderlin, mada malo banalno zvuči, "dao odgovor" u svojoj poemi: ta bogoostavljenost je ujedno bogotražiteljstvo. To je najdublji izvor poezije, čisto delanje, analogija Stvaranja (poesis). Pitanja kao što je "evropeizacija" itd. dolaze kasnije, to je niži sloj u koji se u književnost uključuje ono što joj po suštastvu nije primarno: Sveti Sava je u Karejskoj ćeliji, u žitiju svog oca, u Domentijanovim sazrcanjima, a Nomokanon je sekundaran.
Čim pitanje "evropeizacije" itsl. postane prevashodno, književnost dolazi u opasnost ideologizacije, tj. usvajanja poetike čiji izvor nije u samoj književnosti, pa se književnost mora oslobađati, koliko god velika dela nastajala pod npr. evropeizacijom.
Trenutno smo, bar što se tiče pomenute evropeizacije, na stepenu gde smo bili u doba dijamata. Književnost bi, po ovoj filozofiji palanke, trebalo da kvaziprosvetiteljski ubije staru i stvori novu kulturnu matricu naroda. Zato je i potrebno i moguće od jednog polupismenog pankera medijski napraviti pisca.
Preporuke:
0
0
8 ponedeljak, 07 decembar 2009 10:37
simonida
ko pokreće pesnika osnovno je pitanje?da li ijedan pesnik može da se složi sa iznetim kvalifikacijama?gde je ono više, božansko? i šta o stanju duhu o kojem nam svedoči komentar PERE koji ne razlučuje književnost od političkog navijanja?šta sa Ungaretijevim Poezija to je Čovečansvo!
Preporuke:
0
0
9 ponedeljak, 07 decembar 2009 10:58
Ratibor
Primajući Nobelovu nagradu za književnost, Andrić između ostalog reče da je književnost ništa drugo nego "potreba čoveka da čoveku priča o čoveku", što su činili "čobani pored vatri i kiridžije na putovanjima".Iz te bomogdane potrebe nastale su u onim mkračnim neprosvećenim vremenima sve "umotvorine" našeg naroda koje su i stetski i didktički i u svakom pogledu interesantne slušaocu i čitaocu i ovim "svetlim prosvećenim vremenima",naravno ukoliko mu evroprosvećenošću i raznim "naprednim" političkim i estetskim ideologijama i raznim modernitetima nije ispran, ne samo mozak, nego i celokupno biće deformisano, u tolikoj meri da više ne zna ni ko je ništa je ni šta hoće, te što bi narod reko "jurca od nemila do nedraga", sad mu je komunizam, sad kapitalizam, sad mini sad maksi, sad Istok, sad Zapad .A ni akademizirani pripovedači, u težnji da budu "savremeni i moderni" teški su za uho, nisu ni sjenka od onih nepismenih i neprosvećenih pripovedača koji se slušaju bez daha.
Preporuke:
0
0
10 ponedeljak, 07 decembar 2009 12:30
thinking maize
Ovde na NSPM-u napisao sam nešto o OSVEŠTANOM PROSTORU. Književnost je OSVEŠTANI PROSTOR, ali i OSVEŠTANO VREME! U PRIČI SE OTVARAJU SVE MOGUĆNOSTI I SVIM VREMENIMA I PROSTORIMA! A TO JE SLOBODA! NAGOVEŠTENA, ŽELjENA, TRAŽENA, ALI NEDOSEGNUTA! I NE MOŽE SE DOSEGNUTI, ALI JOJ SE MORA TEŽITI! Jer, onda PRESTAJEMO DA BIVAMO LjUDI, AKO PRESTANEMO DA TEŽIMO SLOBODI! A UMETNOST I KNjIŽEVNOST SAMO SU NAČINI OSVAJANjA SLOBODE! KAO I VERA! KAO I DRUGE UMETNOSTI! PA I NAUKA! O tome je pisao Dostojevski. O tome su pisali mnogi. Sa ovih prostora možda najezgrovitije i najtačnije o slobodi pisao Držić: "O lijepa, o draga, o slatka SLOBODO!... Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti!..." A sloboda, KAO GLAVNA BOŽANSKA KARAKTERISTIKA, može od GREŠNIH I OGRANIČENIH LjUDI DA BUDE POJMLjENA SAMO KROZ FORMU! Prostorno i vremenski ograničenu formu... Samo tako! Mi Srbi imamo sreće, što se možemo osloniti na prebogati fundus formi jedne civilizacije, kao što je vizantijska civilizacija, NAŠA MATERA I UČITELjICA!
Sa njom smo dobili lik, sa njom smo se uspeli i
POSTALI NAROD! Bili su Srbi Evropejci i
pre Svetog Save i njegovog prevoda Nomokanona, ali su tek po tom prevodu POSTALI CIVILIZOVAN NAROD, NAROD KOJI ZNA ZA FORMU! Forme, koje su koristili Dositej i Vuk, nisu vizantijske, već zapadno-evropske, po neposrednoj inspiraciji. Ali,zar Dositej nije prvo bio kaluđer, zar nije Vuk pohađao manastirsku školu? Prvo morate da dosegnete neki nivo, da bi ga potom prevazišli!
A što se tiče Pavića, možda je on mason, ali je bio prevodilac i sa RUSKOG jezika i naš najveći poznavalac srpske barokne književnosti. A zna se šta je srpski barok! A zna se šta je ruska književnost i kultura! ZNAČI NEPREKIDNI DIJALOG, A NE MONOLOG! Ovi "naši" "drugosrbijanci" praktikuju samo MONOLOG! Kao što ga praktikuju Amerikanci, kao što ga praktikuje EU! To je OSNOVNA DISTINKCIJA IZMEĐU KULTURE I NEKULTURE! To je i glavni razlog napada na Pavića i njegovog naslednika Gorana Petrovića!
Preporuke:
0
0
11 ponedeljak, 07 decembar 2009 17:32
bojan
sve je tu od Hederlina do Kiša! ali gde ste tu Vi g-dine Vladušić?
Preporuke:
0
0
12 utorak, 08 decembar 2009 00:56
@Bojan
Vi, Bojane, kratko i zajedljivo konstatujete: "sve je tu od Hederlina do Kiša! ali gde ste tu Vi g-dine Vladušić?" Ne zameram Vam, a to sigurno ne cini ni Vladusic, sto ne poznajete cilj i metodu ovakvih tekstova. Jer, knjizevni istoricar/teoreticar nastoji da razume proslost, pojedinacne knjizevne pojave i licnosti u njoj, da poveze niti - i, verujte, velik je to posao, i zahteva znanje, pronicljivost, disciplinu. Za ovakve vrste sinteze malo je ljudi i u knjizevnom svetu opremljeno - zato, da Vam, odgovorim umesto Vladusica: tu je on, u celom prostoru koji ne samo opisuje, nego u velikoj meri i otkriva pred nasim ocima!
Preporuke:
0
0
13 utorak, 08 decembar 2009 02:20
Dilema
"Dudo, moja dudo", da li ste vi pakosni, ili samo ništa ne razumete? Reči mogu biti takođe itekako ozbiljna akcija. Zato valjda i ima toliko napada na nspm.
Preporuke:
0
0
14 utorak, 08 decembar 2009 09:40
12. ponedeljak, 07 decembar 2009 23:56 @Bojan
nesumnjivo je veliki posao!nisam ni dao opasku na rad,uporan,marljivi studiozni rad ali jesam na ono na šta ste i Vi podvukli KRITIČAR/TEORETIČAR!možda ste i Vi mene pogrešno razumeli?
Preporuke:
0
0
15 utorak, 08 decembar 2009 12:47
Jedan pažljivi čitalac
Vladušiću i njegovim kolegama čestitam formiranje književne grupe P-70!
Preporuke:
0
0
16 nedelja, 13 decembar 2009 20:13
eli li
Dostupni komentari upucuju samo na jedno:pre no sto korisnik ovog sajta prokomentarise bilo koji tekst,mogao bi uraditi neki napredniji test opste kulture.

Ocena Vladusicevog teksta:5*
Da sam izdavac ovaj tekst bi se stampao kao post scriptum uz, recimo, Kisovu parabolu o majstoru i uceniku ili uz Albaharijev roman "Ludvig".
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner